Povijest uzgoja nojeva

Naše obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, smješteno u selu Kozaricama (općina Novska, Slavonija), naslijedili smo od roditelja. U proljeće 2002. g. na prostranoj okućnici sagradili smo nojarnik želeći održati imanje uzgojem nojeva. Početkom srpnja iste godine kupili smo 40 malih nojeva starosti od jednog do dva mjeseca s farme u Hrvatskom zagorju. Namjera nam je bila othraniti vlastito jato koje će odmalena biti prilagođeno životu na našoj farmi i time pitomo poput drugih domaćih životinja.

Nakon godinu dana zahtjevnog rada i učenja u tom smo i uspjeli, a nojevi su dostigli starost za selekciju daljnjeg uzgoja. Tada je veterinar iz jata izdvojio 14 najboljih nojeva za rasplod, a ostali nojevi su završili u klaonici za meso i kožu. Od 14 preostalih nojeva je 10 ženki i 4 mužjaka koji su s nama do danas. Među njima su tri vrste nojeva: african black, blue neck namibija i red neck kako bi se njihovim križanjem dobile što otpornije ptice na našu klimu.

Na uzgoj nojeva za meso i odvoz u klaonicu, iz ljubavi prema tim životinjama, više nismo željeli pomišljati pa smo se odlučili isključivo baviti nojevim jajima. Uz ponudu konzumnih jaja počeli smo raditi i tjesteninu s nojevim jajima. Kako su troškovi hrane za nojeve iznimno visoki, s vremenom smo morali proširiti našu ponudu. Tako smo se odlučili za ukrašavanje praznih ljuski njihovih jaja različitim tehnikama te izradu nakita od nojeve kože i ljuske jajeta.

Ishrana nojeva

Nojevi su dostigli visinu od 2 do 2.5 metra i težinu od 100 do 130 kg ovisno o vrsti. Hrane se samo kvalitetnim žitaricama, tj. zobi, ječmom, raži, kukuruzom i sojom, količinski od 600 do 700 kilograma mjesečno. Da bi ljuska jajeta bila čvrsta i kvalitetna, dodajemo hrani vitamine, minerale, kalcijev karbonat i mljevenu morsku školjku. Uz to nojevi jedu neograničenu količinu djeteline i ljeti su na ispaši kao konji. Na našoj farmi pasu na otvorenim pašnjacima jer su vrlo pitomi, a kada su siti, sami odlaze u svoje nastambe.